Razvod od stvarnosti: Kako je Srebrenica razotkrila kukavičku ideologiju AfD-a

Ovo je jasno nakon debate koja je organizovana u njemačkom Bundestagu povodom obilježavanja 30. godišnjice genocida u Srebrenici.

Pored negiranja genocida - ili, tačnije, “dovođenja u pitanje klasifikacije” zločina - njemački poslanici su svjedočili primjeru mentalne akrobacije koja je krajnje bizarna.

Naime, poslanik Martin Sichert (AfD) je iznio argument da je ono što se desilo u Srebrenici upozorenje na to šta se dešava u multikulturalnim - ili “multi-kulti” - društvima.

“Tamo gdje država kao uređujuća sila nedostaje, multi-kulti postaje bojno polje različitih grupa jednih protiv drugih”, rekao je on, te dodao da se to, u manjem obimu, može danas vidjeti “na gotovo svakom školskom dvorištu u Njemačkoj”.

Zanimljiva zamjena teza.

Scenario: Ti piješ kafu. Ja dođem i oborim ti je iz ruke. Kafa je vruća, i sad si opržen.

Ako si normalan čovjek, okrivićeš mene jer sam ti prosuo kafu.

Ako si iz AfD-a, tražićeš krivca u kafi. “Bolje da je više ne pijem, vidi šta se može desiti”.

No, šta ćeš naredni put kad ti oborim čaj? E tu imamo mali problem, jer ovako može u nedogled.

Mada je situacija pomalo smiješna, vrijedi razmisliti o implikacijama kukavičke logike koju su u Bundestagu predstavili AfD-ovci - “Ako se može desiti da nam neko nešto uništi, onda je najbolje da to nemamo nikako”.

Ali da bi istinski razumjeli ovaj “argument”, moramo razumjeti na osnovu kojeg početnog stava je iznesen. A za to trebamo pogledati šta su i drugi članovi te stranke rekli.

Naime, Dr. Alexander Wolf je tražio da se “jezivi masakr” u Srebrenici sagleda u historijskom kontekstu, “bez da se time zločin na bilo koji način umanjuje”. On je izjavio da je prije toga bilo i zločina koje su počinili bošnjački “militanti” nad bosansko-srpskim civilima. Optužio je Aliju Izetbegovića da je odbio evakuaciju žrtava kada su srpske snage opkolile Srebrenicu, tvrdeći da je on “zloupotrijebio zarobljene izbjeglice kao taoce”.

Poslanica Dr. Anna Rathert (AfD) je tokom debate izjavila: “Ako se i dalje budemo u narativu fokusirali na jednu jedinu grupu počinilaca i jednu jedinu grupu žrtava, to neće donijeti pomirenje, nego samo novu ogorčenost”.

AfD-ovci, znači, smatraju da su svi jednako krivi.

I tu dolazimo do suštine ovog razvoda od stvarnosti koji oni uporno promovišu: ako su svi jednako krivi, niko nije odgovoran. Ako nema jasnog počinioca, nema ni zločina koji se može imenovati pravim imenom. A ako nema zločina, onda nema ni odgovornosti Njemačke ili Evrope da o tome govori, podsjeća, uči ili sprječava da se slično ponovi.

Drugim riječima, negiranjem specifičnosti genocida u Srebrenici, i zamjenom teza da je multikulturalizam kriv za masakr, AfD u suštini poručuje: bolje da nemamo raznolikost, bolje da nemamo manjine, bolje da nemamo različite. Jer ako ih imamo, prije ili kasnije doći će do katastrofe.

I na kraju, tu se ne radi samo o Srebrenici. Radi se o mnogo opasnijoj logici: ako prihvatimo ovakvo izokretanje činjenica, pristajemo da se svaki zločin u budućnosti opravda strahom od drugog i drugačijeg.

Zato je ključno da prepoznamo šta se zapravo dogodilo u Bundestagu: nismo čuli samo negiranje genocida, čuli smo manifest jedne ideologije koja i danas, pod krinkom “historijskog konteksta”, proizvodi nove linije podjela.

A kad već pričamo o razvodu, onda je to razvod od osnovnih principa na kojima počiva demokratska i otvorena Evropa. I ako se jednom od toga razvedemo, pitanje je šta ćemo, u toj kukavičkoj logici, sljedeće “odbaciti” da nam ne bi bilo oduzeto.

Ako je brak glavni razlog za razvod, onda možda i historija postaje glavni razlog za njeno poricanje. A ako nam je šolja kafe problem, možda je problem i kuhinja, pa hajde da je srušimo, za svaki slučaj.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije N1.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad